Što je ljubav, kako je pronaći, kako živjeti ljubav? Ljubav je mistična i osobna, zašto je onda uopće analizirati? Što reći što već nije rečeno, napisano ili otpjevano? Potreba postoji jer ljubav je jedan od najvažnijih aspekata našeg života koja nam nosi najveće vrhunce sreće, ali i boli. U isto vrijeme većina ljudi je zbunjena oko njenog značenja i načina kako živjeti život iz ljubavi.
Prava ljubav je poput duha; svi pričaju o njoj, ali pitanje je je li ju netko stvarno doživio
François de La Rochefoucauld
S obzirom na to da nam ljubav otkriva smisao života, a mi zbunjeno vrludamo od beskrajne sreće do boli i patnje bitno je da ljubav jasnije vidimo i razumijemo. Za bolje razumijevanje najbolje je da pogledamo što ljubav jest, a što nije.
Što ljubav nije
Prije priče o značenju i oblicima ljubavi prvo ćemo vidjeti nekoliko najčešćih zabluda o ljubavi.
Zaljubljenost nije ljubav. Zaljubljenost je prva, intenzivna faza romantične veze koju karakterizira idealiziranje druge osobe uz jak osjećaj požude. Zaljubljenost se i biokemijski (hormoni, aktivnosti centara u mozgu) razlikuje od ljubavi. Zbog svoje zaluđenosti ne vidimo dobro niti sebe niti drugu osobu pa samim time niti prava ljubav se ne može ostvariti. Zaljubljenost može vremenom prerasti u ljubav, ali sama po sebi nije ljubav. To je najčešća zabluda koja se obilato koristi u filmovima, pjesmama i knjigama gdje nam obećavaju vječnu ljubav i romantiku kada se zaljubimo (u princa ili princezu po mogućnosti).
Kod prave ljubavi, želite drugoj osobi dobro. Kod romantične ljubavi, želite drugu osobu.
Margaret Anderson
Ovisnost u odnosima i potrebitost nisu ljubav. U partnerskim vezama često očekujemo da nam druga strana ispuni naše praznine nastale kroz naše odrastanje. Očekujemo da nam druga strana glumi majku ili oca i da nam daje ono što nam oni nisu uspjeli. Kroz privid ljubavi mi želimo ostvariti naše dječje potrebe. Ostajemo u vezi i kroz manipulaciju ljubavi pokušavamo izbjeći strah od napuštanja, nesigurnost i usamljenost. Ovakav odnos baziran je na strahu, a ne ljubavi.
Seksualna žudnja nije ljubav. Iako je ljubav u partnerskim vezama usko povezana sa seksualnom žudnjom to su ipak različite stvari. Mi možemo voljeti i bez seksualne žudnje (npr. obitelj) kao što možemo osjećati žudnju bez ljubavi (za strance, osobe iz javnog života i sl.).
Narcisoidnost nije ljubav. Veličanje lažne, savršene slike o sebi kao priču o ljubavi prema sebi i istovremeno skrivanje svojih nesvršenosti je upravo suprotno ljubavi. Narcisoidne osobe se naizgled dobro odnose prema drugima, ali samo dok su u funkciji održavanja savršene lažne slike. One ne prihvaćaju niti sebe niti druge i skrivaju se iza glumljene ljubavi za održavanje slike savršenstva i svoje veličanstvenosti.
Postojanje partnerske veze ne znači i automatsko postojanje ljubavi. Mnoge veze i brakovi izgube svoju strast i ljubav, ali parovi nastavljaju zajednički život zbog „manjeg otpora“. Odlučuju se na takav život zbog dobrobiti djece ili zadržavanja društvenih uloga i statusa koji proizlaze iz veze. Vanjska fasada veze popraćena lažnim zajedništvom, osmjesima i pričom o ljubavi prikriva hladne odnose, nedostatak strasti i ljubavnog odnosa.
Mnogi će se pronaći u navedenim primjerima i uvidjeti svoje, svjesne ili nesvjesne, zablude o ljubavi. Kako onda izgleda ljubav i u kojim oblicima se javlja?
Ljubav kao blaženstvo
U priči o ljubavi nemoguće je izbjeći duhovni aspekt jer se riječ ljubav često spominje u duhovnim tradicijama i učenjima. Kada duhovni mistici govore o ljubavi spominju pojmove kao što su osnovni osjećaj, izvor, bezuvjetna ljubav, sila, blaženstvo i sl. Što nam to znači, kako razumjeti duhovni aspekt ljubavi? Neki duhovni mistici i filozofi koji se bave duhovnim temama spominju duhovnu dimenziju kao cjelinu u kojoj nema dualnosti, u kojoj je sve je povezano i cjelovito, sve je jedno. Stanje koji proizlazi iz jedinstva i cjelovitosti je osjećaj blaženstva koji mi zovemo ljubav. Našem racionalnom umu koji doživljava stvarnost kao vidljivu, fizičku stvarnost u kojoj vlada dualnost i odvojenost to je teško shvatiti i osjetiti. Međutim, naša duša je svjesna tog blaženstva i svjesna je žudnje za duhovnom ljubavi koja je čista i bezuvjetna.
Najstariji i najjači oblik ljubavi je žudnja za životom.
Plutarh
Ljubav kao sila
Rođenjem čovjek ulazi u fizičku stvarnost koja je dualna i gdje sve ima svoj suprotni pol. Obdaren sviješću, čovjek postaje svjestan svog identiteta, odvojenosti od drugih, postojanja granica između sebe i drugih i prolaznosti svog identiteta. Postaje svjestan polarnosti života (sreća-nesreća, užitak-bol, ljubav-strah, snaga-nemoć…) i stalnog lutanja između polova. Odvojenost, granice i polarnost stvaraju osjećaj usamljenosti i tjeskobe. Iz tog razloga naš glavni nagon postaje ponovni dolazak u stanje cjelovitosti i jedinstva, odnosno do osjećaja čiste ljubavi. Što više integriramo dijelove sebe (um, duša, svjesno, nesvjesno, muška energija, ženska energija…) postajemo cjelovitiji i sve više dolazimo u kontakt s ljubavlju. Prihvaćanje i integriranje svjesnih i nesvjesnih dijelova sebe put je u izgradnju ljubavi prema sebi. Cjelovitost i jedinstvo još jače osjećamo u odnosu s drugom osobom. Kad nas druga osoba prihvaća takve kakvi jesmo rušimo granice između nas i osjećamo jedinstvo s tom osobom. Odvojenost nestaje, granice se ruše, postajemo jedno i dolazimo ponovo u kontakt s osjećajem blaženstva.
U aritmetici ljubavi jedan plus jedan jednako je beskonačnosti, a dva minus jedan jednako je nuli.
Mignon McLaughlin
Međutim, za doživljaj blaženstva, odnosno ostvarenje cjelovitosti i jedinstva s drugim osobama potrebno je djelovanje. Samo razmišljanje o tome i teoretsko shvaćanje ne znači nam puno u smislu doživljaja ljubavi. Moramo djelovati i suočiti se sa svojim nesavršenostima i integrirati ih u jedno cjelovito biće. Da bi mogli ostvariti jedinstvo s drugom osobom moramo biti sposobni otvoriti se i prihvatiti otvorenost druge osobe. To možemo ostvariti samo u odnosu kojeg karakterizira pozornost prema drugoj osobi i našem odnosu, prihvaćenost druge osobe sa svojim nesavršenostima, nježnost u odnosu, slobodu i posvećenost zajedničkom razvoju. Ostvarenje navedenih karakteristika je itekako izazovno i zahtjeva veliki trud i djelovanje. Sila koja nas tjera na djelovanje i usavršavanje umijeća odnosa je ljubav. Blaženstvo se pretvara u silu koja nam krči put prema što potpunijoj ljubavi. To je sila koja pokreće život, njegovu evoluciju i našu potragu za osjećajem jedinstva i cjelovitosti.
Ljubav kao osjećaj
Kada uspijemo doći u iskren, otvoren i podržavajući odnos s drugom osobom dolazi intenzivnih osjećaja koji preplavljuju naše tijelo. Dijelimo pozitivne osjećaje i ponašanja poput osmijeha, fizičkog kontakta, nježnosti, empatije, radosti. Smanjuju se strahovi, brige, ljutnja i tjeskoba. Sve navedene promjene se ocrtavaju i na tjelesnoj razini kroz moždanu aktivnost, hormonalnu ravnotežu i opuštenost. To je rezultat ljubavi kao intenzivnog osjećaja koji mijenja naše emotivno stanje i fizičko tijelo. Postajemo zdraviji i imamo osjećaj proširenosti kroz našu otvorenost i rušenje granica prema drugima. Ti prožimajući pozitivni osjećaji i ponašanja mijenjaju naše poimanje svijeta, mijenjaju našu svijest. Osjećamo sigurnost, cjelovitost i jedinstvo, ono što tražimo cijeli život.
Što ljubav je
Ljubav je blaženstvo, sila i osjećaj. To su samo različiti oblici naše potrage za osjećajem jedinstva i cjelovitosti. Iz tog razloga je ljubav osobna i mistična jer ovisi o našem načinu potrage, načinu odnosa s drugima i doživljaja osjećaja koji proizlaze iz odnosa.
Ljubav kao duhovno blaženstvo je bezuvjetna, uvijek prisutna i uključiva (usmjerena prema svima). To blaženstvo se u našoj fizičkoj stvarnosti očituje kao sila koja nas tjera na potragu za ponovnim doživljajem blaženstva. Sila ljubavi je također uvijek prisutna, ali je samo potencijalno bezuvjetna i uključiva. Ovisno o našem stupnju zrelosti mi taj potencijal možemo živjeti u potpunosti ili djelomično. Zbog naše nesavršenosti najčešće ju doživljavamo uvjetno i isključivo. Samo mali broj ljudi određenih karakteristika u našoj blizini mogu biti objekt ljubavi, dok ostale doživljavamo neutralno ili odbojno. Za razliku od sveprisutne sile, osjećaji koji nastaju kao rezultat potrage su privremeni (kao i svi drugi osjećaji) i također uvjetni i isključivi. Iako su osjećaji privremeni mi im se možemo vraćati svaki put kada stupimo u iskren, otvoren i ispunjavajući odnos. Slične osjećaje manjeg intenziteta možemo doživjeti i samo zamišljanjem takvih situacija što pokazuje koliko su pozitivne misli važne za naš razvoj, emocionalno stanje i fizičko zdravlje.
Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju.
Adam Smith
Ako želimo živjeti ljubav jedino na što možemo utjecati je način potrage kroz naše djelovanje. Blaženstvo nam je zadano kao takvo, a osjećaji su posljedica našeg djelovanja. Ako žudimo za ljubavi moramo se truditi oko sebe (prihvaćati sebe, suočavati se s blokadama i uvjerenjima, širiti svjesnost i razvijati se kao integrirano biće) i oko drugih (prihvaćati ih kakve jesu, davati im pozornost i slobodu da budu što jesu, odnositi se s nježnošću i empatijom i biti posvećeni zajedničkom odnosu i razvoju). Tu nema mjesta isključivosti, neslobodi i manipulacijama (zaljubljenost, potrebitost, narcisoidnost, seksualnost i lažne veze). Ove zablude stvaraju zbunjenost oko njenog značenja, kreiraju razloge zašto ne doživljavamo ljubav u njenoj punini kao i uzroke boli i patnje zbog ljubavi.
Ljubav nam daje osjećaj blaženstva, širi našu svjesnost, potiče na evoluciju i osobni razvoj, pomaže zdravlju. Ona je čista, iskrena i namijenjena za sve ljude oko nas. Od blaženstva i jedinstva, preko odvajanja, potrage uz trud i djelovanje do ponovnog osjećaja blaženstva je zatvoreni krug ljubavi.