Perfekcionizam

Perfekcionizam

Mnogi neće perfekcionizam staviti u isti rang kao neke druge vruće teme poslovnog svijeta poput komunikacije, liderstva, timskog rada, marketinga, stresa ili mentalnog zdravlja. To je ipak „samo“ perfekcionizam, nešto što nas malo gnjavi i smeta, ali nije toliko važan.

Podloga za perfekcionizam nastaje u ranom djetinjstvu kada smo naučili da ljubav i prihvaćanje (od roditelja, kasnije vrtić, škola…) možemo dobiti samo ako se trudimo i ako smo dobri. Kada ne griješimo, kada napravimo sve što se traži od nas, kada nema pretjeranih emocija onda dobijemo pohvalu, viđenje i prihvaćanje, a izostaju kritike, osjećaji krivnje, srama i straha od odbacivanja. Dovoljno veliki razlozi da nastavimo istim putem, odnosno da se trudimo što više i budemo dobri prema svima. To se vremenom pretvara u perfekcionizam gdje našu vrijednost dobivamo kroz tuđa prihvaćanja, gdje su nedopuštene greške, gdje nikad nije dovoljno dobro, gdje su krivnja, sram i strah preveliki tereti. Tuđi glasovi se internaliziraju, postaju naši i tražimo savršenstvo od sebe, sve manje od toga nije dovoljno. Samo ćemo kroz savršenstvo dobiti ljubav i prihvaćanje.

Izraženi perfekcionizam jako narušava kvalitetu života u privatnom okruženju, ali i u poslovnom. On je u podlozi mnogih problema na radnom mjestu poput:

  • Manjak osjećaja samopoštovanja i prevelike samokritike
  • Podiže razinu stresa i povećava mogućnost burnouta
  • Narušava međuljudske odnose jer imamo visoke kriterije za sebe, ali i za druge
  • Teži izbjegavanju odgovornosti i prebacivanju krivnje na druge
  • Hladna i neiskrena komunikacija da bi se održala iluzija savršenstva
  • Vodi u povećanu anksioznost, a ponekad može preći i u opsesivno kompulzivni poremećaj
  • Nerijetko su perfekcionisti manje učinkoviti (sve mora biti dovedeno do savršenstva) i usamljeni (teško prihvaćaju nesavršene osobe oko sebe)

Perfekcionizam je „samo“ u podlozi unutarnjeg nezadovoljstva, „samo“ kao jedan od glavnih uzroka burnouta, „samo“ kao jedan od važnih čimbenika loših međuljudskih odnosa i liderstva, „samo“ kao jedan od uzroka loše komunikacije, „samo“ kao jedan od razloga lošeg mentalnog zdravlja, „samo“ su manje učinkoviti i usamljeni. Previše „samo“ da bi perfekcionizam bio mali problem u poslovnom okruženju.

Njegovo skriveno veličanstvo: perfekcionizam

Emocionalna i duhovna inteligencija

Emocionalna i duhovna inteligencija

O značaju racionalne inteligencije (IQ) za poslovno okruženje znamo gotovo sve. Na sreću, i emocionalna inteligencija (EQ) sve je češći suputnik poslovnog svijeta. Mnogi su spoznali značaj rada s emocijama, međuljudskim odnosima, komunikacijom, rješavanjem konflikta, metalnim zdravljem, empatijom, brigom o osobnoj dobrobiti. Rad na EQ uvelike doprinosi boljoj atmosferi i većoj učinkovitosti na radnom mjestu.

Međutim, što kada ni EQ nije dovoljna, što kada su zahtjevi još veći? Što je sa smislom i svrhom poslovanja, autentičnošću, upravljanjem promjenama i krizama, brigom o društvenoj zajednici, vizionarskim liderstvom? Ovim vrijednostima bavi se nadolazeća inteligencija, nazvana duhovnom inteligencijom (SQ-spiritual quotient). SQ nema veze s religijom, naziv joj dolazi od riječi duh jer svoje izvorište pronalazi u njemu (IQ u umu, EQ u srcu). Ona je objedinjavajuća i integrativna inteligencija koja se bavim smislom i vrijednostima življenja i poslovanja. Dok EQ upravlja poslovnom situacijom, SQ stvara i mijenja situacije i omogućuje ispravno korištenje IQ i EQ.

Mnogima besmisao rada i utrka za profitom, kompenzirani plaćom, nisu dovoljni mamac za rad u nekoj organizaciji. Traže radno mjesto i lidere koji nude viziju, smisao, širu perspektivu i dobrobit kao i mogućnost pokazivanja svoje autentičnosti i talenata. Njima su potrebni odgovori na pitanja „Zašto“, a ne slijepo odrađivanje zadataka. Oni traže organizacije i lidere s visokim SQ.

Istraživanja su pokazala da SQ pozitivno korelira s otpornosti, mentalnim zdravljem, vrijednostima iz područja EQ, pozitivnim društvenim ponašanjima, smislom u životu, zadovoljstvom i srećom, učinkovitošću i motivacijom. Negativno korelira sa stresom i burnoutom, tjeskobom, depresijom i agresivnošću. Iz navedenog prilično je jasno da je visoka SQ itekako poželjna u svakoj organizaciji. Pokazalo se da su osobe s visokim SQ one koje lakše i mirnije podnose promjene i krize, više se brinu o psihofizičkom zdravlju, motivirane su višim smislom i svrhom poslovanja, brinu o drugima i društvenoj zajednici, osjećaju se zadovoljnije u životu i postižu veću učinkovitost. Vrijednosti koje su bitne za svakoga, pogotovo za lidere. Neke kompanije već sada koriste upitnike za procjenu SQ kod zapošljavanja jer su vrijednosti visoke SQ itekako poželjne u svakoj organizaciji koja brine za sebe.

Iako SQ još uvijek nije toliko zastupljena u suvremenom poslovanju, polako postaje sve važniji parametar za uspješno poslovanje. Nove generacije sve više traže SQ vrijednosti i ona će uskoro postati važan segment organizacijske kulture. Dobra je stvar da, kao što se može raditi na EQ, tako se može raditi i na podizanju SQ. Potrebno je više hrabrosti, svjesnosti i suočavanja s vlastitim bićem nego kod drugih inteligencija, ali su i benefiti veći.

Vrijeme je za SQ, dobrodošla…

I muškarci plaču, zar ne

I muškarci plaču, zar ne

Većina mojih klijenata su muškarci. Moj životni put i iskustva nekako su me usmjerili prema temama u kojima se muškarci prepoznaju. Drago mi je vidjeti da sve više preuzimaju odgovornost i da se suprotstavljaju statistici koja kaže da se oko dvije trećine muškaraca suoči s problemima mentalnog zdravlja tijekom života, ali da skoro polovina njih ne razgovara o tim problemima. Stigma i odgoj učine svoje pa oni, nažalost, često izlaz traže u različitim ovisnostima koji im zatupljuju emocionalnu bol. Muškarci ne plaču, zar ne?

Uglavnom dolaze zbog problema sa stresom, anksioznosti, izgubljenosti, besmisla i narušenim partnerskim odnosima. U podlozi svega je nedostatak muške energije i ravnoteže s ženskom energijom. Velika većina njih niti ne zna što su muška i ženska energija i kako da se povežu sa svojom muškosti. Nisu svjesni da je suočavanje sa svojom ranjivošću i otkrivanje muške snage izlaz iz većine njihovih problema. Divno mi je gledati transformacije kroz koje prolaze i kako se postepeno povezuju sa sobom i idu prema zrelijem, autentičnijem i sretnijem životu.

Živimo u tzv. muškom svijetu u kojem dominira iskrivljena muška energija u kojoj se loše osjećaju i žene i muškarci. Današnjem svijetu potrebno je više ženske energije koja bi mu donijela više suradnje, razumijevanja, nježnosti, opuštenosti i užitka, ali i zdrave muške energije i zrelih muškaraca. Muškaraca koji mogu pokazati svoju ranjivost, zauzeti se za svoju istinu, slijediti svoj put i svrhu, pružati sigurnost i graditi bolji svijet. Lideri, partneri i očevi novog doba.

Možemo još bolje poboljšati statistiku. Svijet nas treba.

I muškarci plaču, zar ne?

Burnout i statistika

Burnout i statistika

Koliki je trošak burnouta po zaposleniku godišnje? Taj podatak teško je precizno izračunati, ali postoje neke analize, uglavnom vezane uz američko tržište, iz kojih možemo dobiti okvirni dojam o troškovima koje uzrokuje burnout. Kada se te vrijednosti prebace u hrvatske okvire dobijemo iznos od oko 3.500 € po zaposleniku godišnje (ukupni broj zaposlenika, ne samo oni koji su doživjeli burnout te godine). Treba napomenuti da je ovo grubi izračun i da je baziran na podacima sa svjetskog tržišta, ne hrvatskog, ali možemo dobiti okvirni dojam. Čak i s tim greškama možemo reći da je godišnji trošak negdje između 2.000 i 5.000 € po zaposleniku.

Od tih 3.500 € na zdravstveni trošak otpada oko 1.000 € (lijekovi, dijagnostika, terapije…), a oko 2.500 € je trošak kompanija (odsustvo zbog bolovanja, smanjena produktivnost, greške na radnom mjestu, coaching, napuštanje radnog mjesta i zapošljavanje novih radnika, edukacija novih radnika…). U izračun nisu uključeni indirektni parametri poput narušene javne percepcije kompanije, odlazak kvalitetnih kadrova i narušenih međuljudskih odnosa unutar kompanije.

Ako neka kompanija ima npr. 200 zaposlenika njen godišnji trošak zbog stresa i burnouta je oko 500.000 € (200.000 do 1.000.000 € zbog grubog izračuna i u ovisnosti o kompaniji).

Nedavno je izašla jedna zanimljiva studija o burnoutu koja je napravljena u Švedskoj u periodu od 2006 do 2020 godine. U Švedskoj, naime, postoji dijagnoza burnouta pa je moguće pratiti statističke podatke i uspoređivati ih s anketama u poslovnom okruženju. Studija je zanimljiva jer je uključivala jako puno ljudi kroz dugi period vremena, rađena je u europskoj zemlji i ima puno informacija, ali tu ću navesti samo nekoliko zanimljivih podataka:

  • Godišnje oko 1 % zaposlenika doživi burnout. Za Hrvatsku bi to značilo oko 17.000 ljudi, mada bi ta brojka kod nas mogla biti i veća s obzirom na uvjete rada kod nas i u Švedskoj.
  • Žene 3 puta češće dožive burnout nego muškarci (1.85% i 0.54%). Najveći rizik je kod samohranih majki, one koje su na visokim pozicijama i one koje zarađuju više od muževa.
  • Osobe koje dožive burnout imaju u prosjeku 13% manju zaradu u sljedećim godinama (smanjenje broja radnih sati, promjena radnog mjesta s manje stresa ili napuštanje radnog mjesta).
  • Osobe koje su u anketama svoje radno mjesto karakterizirali jako stresnim imali su 4 puta veću stopu burnouta u sljedećoj godini nego osobe na čijem radnom mjestu nije bilo ili je bila mala količina stresa. Ankete kao dobar prediktorski model.
  • Zbog svih troškova koje nosi sa sobom burnout smanjuje nacionalni dohodak za oko 3.5%.

Burnout je prije svega zdravstveni problem pojedinca koji ugrožava njegovu egzistenciju i narušava obiteljske odnose, ali je i veliki financijski problem korporativnog biznisa i današnjeg društva općenito.

Izvori: Harvard Business Review, www.3treetech.com, www.cepr.org

Sve o burnoutu

Sve o burnoutu

Burnout je jedna od najvećih pošasti modernog društva i svugdje je oko nas. Iako bi se na osnovu ove rečenice moglo očekivati da znamo sve o njemu, moje iskustva tijekom predavanja o ovoj temi pokazuju da još uvijek pokušavamo shvatiti osnove u vezi burnouta. Najčešća pitanja koja dobivam su:

Što je burnout? Koji su uzroci? Koji su simptomi? Kako ga spriječiti?
Kroz odgovore na ova pitanja pokušat ću ukratko dati osnove burnouta za lakše razumijevanje ove važne problematike.

Što je burnout?

Iako postoje mnoga viđenja i definicije burnouta spomenut ću ovdje najčešću definiciju koja dovoljno dobro opisuje burnout: Burnout je stanje fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti kao posljedica dugog i učestalog stresa. Treba napomenuti da je stres normalni fiziološki odgovor na opasnu i neugodnu situaciju u kojoj se jedinka može naći. Karakteriziraju ga različite fiziološke promjene (ubrzani rad srca, povećani tlak, povećana koncentracija određenih hormona, mišićna napetost, preusmjeravanje metabolizma i potrošnje energije, pojačani fokus na opasnu situaciju) koje omogućavaju da prikladno odgovorimo na opasnu situaciju („borba ili bijeg“ reakcija). Problem nastaje kada je stres čest i dugotrajan jer se tijelo i psiha nalaze predugo u „borba ili bijeg“ stanju što jako iscrpljuje organizam i dovodi do različitih simptoma i problema. Nažalost, današnji životni stil često nas drži dugo u stanju stresa (zahtjevno i često loše poslovno okruženje, opterećenost obavezama u privatnom životu, prevelika količina informacija, financijski i zdravstveni problemi, društvene krize i dr.) zbog čega je burnout postao tako veliki problem modernog društva.

Koji su uzroci?

Uzroci burnouta su mnogobrojni, ali ja bih ih svrstao u nekoliko kategorija:

  • Poslovni. Loše poslovno okruženje (preveliki zahtjevi i opterećenost, loša organizacija i vodstvo, narušeni međuljudski odnosi, prekovremeni rad, prevelika odgovornost i dr) najčešće se spominje kao glavni uzrok burnouta.
  • Privatni. Iako se burnout dominanto povezuje s radnim okruženjem on se može dogoditi i u privatnom životu (izazovi roditeljstva, briga o starijima i nemoćnima, preopterećenost obavezama i dr.).
  • Društveni. Odgojno-obrazovni sustav sa svojim pritiscima i zahtjevima za izgradnjom uspješnog učenika stvara ogroman stres za našu djecu koja nisu sposobna se nositi s takvim zahtjevima. Tu bi trebalo spomenuti i zdravstveni sustav koji često ne primjećuje burnout na vrijeme, ne provodi adekvatne tretmane za osobe u burnoutu i ne provodi edukacije o tom važnom segmentu modernog društva
  • Osobni. Naše viđenje opasne i neugodne situacije koja nam pokreće stresni odgovor ovisi o našoj percepciji svijeta koja je izgrađena u najranijem djetinjstvu. Loše osobne granice, perfekcionizam, uloga žrtve samo su neki od primjera kada mi našim uvjerenjima stvaramo sebi stres, bez obzira na vanjske uvjete. Ovo, također, pokazuje našu veliku ulogu kao roditelja u izgradnji što zrelije percepcije svijeta naše djece da bi bila u mogućnosti nositi se s izazovima života pred njima.
    Neki od njih su jasni i vidljivi na površini (poslovni i donekle privatni uzroci) dok su neki skriveni i nesvjesni (društveni i posebno osobni). Zato je naša odgovornost ih osvijestiti da bi mogli na pravi način pristupiti suočavanju s izazovima burnouta.

Koji su simptomi?

Osobe koje su pred ili u burnoutu mogu imati široku lepezu simptoma:

  • fizički (pad imuniteta, glavobolje, probavni problemi, bol u mišićima i leđima, promjene u tjelesnoj masi, umor, promjene na koži, kardiovaskularni problemi)
  • kognitivni (problemi s koncentracijom i pamćenjem, negativna razmišljanja, gubitak fokusa i pažnje)
  • emocionalni (tjeskoba, depresija, bespomoćnost, gubitak entuzijazma, manjak samopouzdanja)
  • bihevioralni (smanjena radna učinkovitost, izbjegavanja odgovornosti, društvena izolacija, ovisnička ponašanja).

Kakva kombinacija simptoma će se pojaviti kod osobe ovisi o intenzitetu burnouta i psihofizičkom stanju pojedinca i zato je nekad teško prepoznati i dijagnosticirati burnout.

Kako spriječiti burnout?

Odgovor na ovo pitanje dolazi kroz analizu uzroka i našom adekvatnom reakcijom na njih.

  • Poslovno okruženje: razgovor s nadređenim u vezi poboljšanja uvjeta rada, rad na poboljšanju međuljudskih odnosa s kolegama, kratke tehnike relaksacije na radnom mjestu, promjene radnog mjesta unutar kompanije ili napuštanje radnog mjesta ako ne dolazi do poboljšanja radnih uvjeta. Poslodavci, osim navedenog, imaju i dodatne odgovornosti poput unaprijeđenja vještina vodstva, organizacije procesa s ciljem smanjenja razine stresa, stvaranja optimalne organizacijske kulture, edukacije zaposlenika o zdravom životnom stilu i burnoutu.
  • Slobodno vrijeme: Nakupljena razina stresa tijekom dana može se uspješno umanjiti ako se slobodno vrijeme provodi na kvalitetan način (sportske aktivnosti, boravak u prirodi, zdrava prehrana, tehnike opuštanja, posvećenost hobijima, ispunjen društveni i prije svega obiteljski život).
  • Društvene reforme: Stavljanje fokusa u školskom sustavu na izgradnju emocionalno stabilnih osoba uz poticanje kritičkog razmišljanja i kreativnosti kao i otkrivanje individualnosti i talenata svakog učenika. Unaprjeđenje zdravstvenog sustava s jasnom dijagnozom i tretmanom osoba u burnoutu kao i edukacije stanovništva o izazovima burnouta.
  • Osobni razvoj: Rad na nesvjesnim uvjerenjima, povredama i traumama uz stručnu pomoć radi promjene negativne percepcije života i preuzimanja odgovornosti za svoj život.

Možda navedene aktivnosti izgledaju zahtjevno, ali su potrebne određene životne promjene ako se želimo uspješno suočiti s jednim od najvećih izazova današnjice. Na nivou pojedinca takve promjene su puno lakše jer ovise o jednoj osobi i njegovoj motivaciji i volji, dok na društvenoj razini to je puno kompleksnije i trebat ćemo puno više vremena dok se ne dogode kvalitetne promjene u navedenim segmentima.

Sloboda i sigurnost – izbor ili ne

Sloboda i sigurnost – izbor ili ne

Dvije stvari oko kojih cijeli život lomimo koplja. Sigurnost nam je potrebna, slobodu želimo. Obje primamljive, ali često isključujuće. Htjeli bi stajati na mjestu i kretati se u isto vrijeme. Kako izabrati, kako napraviti kompromis? Ili možda nisu isključujuće?

Izgradnja uvjerenja o sigurnosti i slobodi

Odnos prema sigurnosti i slobodi generiramo tijekom ranog razvoja, odnosno tijekom faza simbioze i separacije. Ukratko, tijekom prve faze našeg razvoja (simbioze) povezani smo s majkom kao zalog našeg opstanka i tu stvaramo osnove našeg osjećaja sigurnosti. U nešto kasnijoj fazi (separacija) počinjemo izgrađivati svoj identitet kroz odnose s drugim osobama i istraživanje svijeta. U ovoj fazi bitan nam je odnos osjećaja slobode (istraživanje svijeta) i sigurnosti (povratak u sigurnu luku). Kroz navedene faze gradimo stavove o značenjima i načinu postizanja sigurnosti i slobode. 

Uvjerenje koje smo stekli o sigurnosti je da se ostvaruje vezivanjem uz nekoga ili nešto. Prvo su bili roditelji, zatim bliža okolina, škola, prijatelji, posao, materijalni status, državna zajednica i sl. Da bi se osjećali sigurno i opstali moramo biti vezani. Nagon za slobodom, avanturom, istraživanjem bio je sekundaran jer nije direktno povezan s opstankom. Uz to, često se sloboda i istraživanje limitiralo kroz zastrašivanjem od novoga, prezaštitničkim ponašanjem roditelja, zabranom istraživanja, neprihvaćanju impulsa za slobodnim ponašanjem i nastalim emocijama. To je dovodilo do osjećaja straha, krivnje i srama povezanih sa slobodom. Ako se malo maknemo iz sigurne luke pojavljuje se strah, ako idemo za nečim što želimo javlja se krivnja, ako pokazujemo svoje emocije i impulse javlja se sram. Od malena smo naučili kontrolirati nagone za slobodom u ime sigurnosti i preživljavanja.

Dinamika odnosa sigurnosti i slobode u odrasloj dobi

Takva uvjerenja i ponašanja preslikavaju se i na odrasli život. Cijeli život pletemo mrežu s bezbroj veza koja bi nam dala sigurnost (partneri, obitelj, prijatelji, posao, novci, materijalna dobra, profesionalna pomoć). Ako imamo stabilnu vezu, zaposlenje, riješeno stambeno pitanje, pokrivena raznorazna osiguranja, društveni život, osjećamo se sigurno. Nagon za slobodom dozvoljavamo u maloj količini i na način da ne ugrožava sigurnosnu mrežu. Društvena sloboda je ograničena društvenim normama i zakonskim rješenjima, ali osobne slobode su u pravilu puno manjeg dosega jer se ne usudimo ići daleko. Strah, krivnja, sram i potencijalni gubitak sigurnosne mreže nas blokiraju.

Životne realnosti

Ovo samo po sebi i ne bi bio problem da nam životna realnost ne pokazuje nešto drugo. Isprepletena mreža koja nam daje sigurnost (što znači da smo uspjeli ostvariti većinu ciljeva u privatnom i poslovnom životu) i određena doza slobode i ne zvuče tako loše. Međutim, život nas ipak tjera da propitkujemo ovakav odnos sigurnosti i slobode iz nekoliko razloga.

Prvo, simbioza i separacija često ne prođu idealno zbog nesavršenih roditelja što dovodi do blokirajućih uvjerenja i emocija kod djeteta vezanih uz osjećaje sigurnosti i slobode. Takva pogrešna uvjerenja pojavljuju se u različitim oblicima u odrasloj dobi. Zbog problema u fazi separacije jedni se ne osjećaju dovoljno sigurno u životu zbog čega su stalno napeti, zaokupljeni brigama i teško se prepuštaju životnim užitcima. Niti stabilna partnerska veza, niti materijalna sigurnost, niti poslovni uspjesi ponekad nisu dovoljni za osjećaj sigurnosti i prepuštenosti. Drugi zbog problema u fazi separacije imaju strah od odvajanja, samostalnosti i slobodnog života. Često završe u nezadovoljavajućim vezama jer su u potrazi za sigurnom lukom pod svaku cijenu. Treći imaju kombinacije navedenih uvjerenja. Unatoč postojanju sigurnosne mreže mnogi se ne osjećaju dovoljno sigurno niti uživaju u slobodi, bez obzira na uspjehe i razinu slobode u životu.

Druga stvar je da nagon za slobodom nije nestao, samo je potisnut. Sve što je potisnuto vremenom ispliva i stvara nezadovoljstvo i frustracije. To je najjasnije vidljivo u partnerskim vezama. Nakon nekog vremena u kojem se stvarala mreža sigurnosti i potiskivao nagon za slobodom često je javlja nezadovoljstvo, zasićenost i frustracija partnerskim životom i potreba za promjenom. Partnerske veze tada prolaze kroz krizu i traže različite izlaze iz neravnoteže sigurnosti i slobode. Neki uzimaju više slobode za sebe (hobiji, putovanja, sportske aktivnosti, druženja…), drugi traže izlaz u dodatnim vezama (bračne nevjere, otvoreni brakovi, poliamorija), treći prekidaju veze i traže nove. Sličnu situaciju možemo zamijetiti i u poslovnom okruženju gdje mnogi, zarobljeni u korporativne mreže, osjećaju se zasićeno i frustrirano i traže izlaz u novim poslovima koji bi im dali više slobode i zadovoljstva.

Ponekad moraš pustiti ono što ti je u ruci da bi mogao posegnuti za nečim većim.
Sonia Choquette

Treća i najvažnija stvar se događa kada uslijed različitih životnih okolnosti počinju pucati neke ili sve veze na kojima smo gradili mrežu sigurnosti (gubitak partnerske veze, posla, zdravlja, novaca, bliskih osoba, društvene krize, prirodne katastrofe). U takvim situacijama spoznajemo da je sigurnost izgrađena kroz različita vezivanja obična iluzija. Kakvu god mrežu ispleli ona je samo djelomično pod našom kontrolom. Ta iluzija je samo produžetak našeg dječjeg uma koji je kroz različita vezivanja preživljavao i time gradio uvjerenje o sigurnosti. Odrasle osobe nisu bespomoćne kao malo dijete i oni mogu redefinirati sigurnost na drugačiji način. Samim time mijenja se i odnos prema slobodi.

Brod je siguran u luci, ali to nije razlog njegovog postojanja.
John A. Shedd

Sigurnost u slobodi

Apsolutne sigurnosti nema. To smo se nebrojeno puta uvjerili u osobnom i društvenom životu. Mreža vezivanja je samo iluzija sigurnosti, krhka i privremena. Ona nam daje privid sigurnosti, ali nas drži na mjestu i odvojene od naših nagona za slobodom. Vrtimo se u krug, iscrpljujemo i frustriramo pokušavajući održati izgrađenu mrežu, patimo ako dođe do pucanja veza i zanemarujemo značenje slobode. Sigurnost nas drži na mjestu, sloboda zahtjeva kretanje. Sloboda izvlači ono autentično od nas jer je bazirana na vlastitim nagonima i čežnjama, a ne društvenim uvjerenjima kao sigurnost. Svaki način življenja i doživljaja slobode je specifičan za svakog pojedinca. Veze koje se grade na ovakav način su fleksibilne i njihovo kidanje izaziva manje patnje nego kad se kidaju rigidne veze izgrađene na iluzijama. 

Slobodan, autentični život traži od nas samosvijest, snagu, odgovornost, fleksibilnost i povjerenje u sebe i život. To su stvari do kojih nije lako doći. One zahtijevaju duži rad na sebi kroz postepeno otpuštanje sigurnosne mreže i prepuštanje nagonima slobode ili kroz životne krize koje dovode do pucanja veza i usmjeravanja prema našoj slobodi. Znati što želimo, preuzeti odgovornost i djelovati u tom smjeru, imati snagu za napuštanje sigurne mreže, prihvaćati ono što nam život nosi i imati povjerenja u sebe i svoje reakcije na životne okolnosti je ono što nam donosi slobodni život. Ako tako živimo sigurnost pronalazimo u slobodi i svom autentičnom životu. Imati povjerenja u život, živjeti ga otvoreno i slobodno i zrelo odgovoriti na sve što nam donosi znači da smo sigurnost pronašli u sebi. To je novo redefiniranje značenja sigurnosti i slobode, slobodno od dječjih uvjerenja i nametnutih društvenih normi. Ovo je način puštanja odvijanja života i naše potrage za slobodom i srećom. 

Oni koji se mogu odreći malo vlastitih sloboda da bi postigli malo privremene sigurnosti ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost..
Benjamin Franklin

Sloboda ili sigurnost

Ako živimo život baziran na umreženim vezama s vanjskim svijetom onda radimo izbor i biramo sigurnost (krhku i iluzornu) u odnosu na slobodu. Ako živimo iskreni, slobodan život onda ne moramo birati. Prisutni su i sigurnost i sloboda. Sloboda kao posljedica naših čežnji i autentičnog života i sigurnost koja nije apsolutna, ali je pronalazimo u sebi kao fleksibilan odgovor na životne situacije. Ovo su dvije krajnosti i velika većina ljudi se nalazi negdje između njih, nesvjesna svojih izbora i mogućnosti. Na nama je da odredimo kojim putem želimo ići. Izbor poznatog, „sigurnog“ života koji često ide skupa s frustracijama, zasićenosti, nezadovoljstvom, patnjom i iluzijom o sigurnosti ili izbor nepoznatog, „slobodnog“ života koji traži suočavanje sa svojim unutarnjim bićem, izgradnju snage, preuzimanje odgovornosti i rizika.